S početkom ljetne sezone Željeznice FBiH uvele su sezonski brzi voz prema jugu BiH, odnosno do Čapljine, a onda i autobusima dalje prema Jadranskom moru. Voz iz Zenice za Sarajevo polazi u 4:54 sata, a iz Sarajeva za Čapljinu u 7:01 sat, dok je sa stanice u Čapljini prijevoz za Neum i Makarsku osiguran autobusima.

Na ovoj liniji uvedeni su moderni, talgo-vozovi sedme generacije s klimom i bežičnim internetom, a pruga je renovirana pa putovanje svim ljubiteljima vozova pruža potpuni komfor. Prisjetivši se ranijih, romantičnih putovanja vozom na jug, ekipa magazina Visit BiH uputila se na jedan takav put.

ZVUK “INDEXA”

Na stanicu smo došli 15-ak minuta ranije, a brojni turisti, većinom mladi, gurali su kofere i s nestrpljenjem čekali polazak voza. Iako je bilo rano ujutro, julsko sunce već je pržilo, pa je ulazak u vagone bio pravo osvježenje. Sa zvučnika je dopirao zvuk “Indexa”, pa je jedan od rijetkih starijih putnika prokomentirao:

“Na trenutak me ova pjesma vrati u 1983. godinu, kada sam za svoj prvi godišnji odmor vozom išao na more. To je bio život.”

Odmah nakon polaska voza, otišli smo u bife na prvu jutarnju kahvu. Putnici su čekali u redu, a konobar je s osmijehom posluživao kahve. Dok smo ispijali topli napitak, razgovarali smo s osobljem u vozu, koje je i više nego zadovoljno vagonima, ali i brojem putnika.

– Vagoni su puni putnika. Većinom su to mladi koji putuju u Mostar i dalje na more. U prosjeku imamo oko 350 putnika. Kako i ne bi imali kada su cijene putovanja veoma povoljne, a vagoni izuzetno moderni i udobni – kaže nam konobar.

I putnici su zadovoljni. Kažu da jedva čekaju uspon prema Bradini i spuštanje u Konjic kako bi mogli uživati u prekrasnim krajolicima kroz koje prolazi voz. I zaista, nakon pola sata putovanja, krenuo je uspon. Putnici više nisu sjedili u udobnim sjedištima, svi su trčali lijevo‑desno s mobitelima u rukama i kroz prozore fotografirali prelijepe planinske krajolike.

Dionica do Konjica povezana je brojnim mostovima i vijaduktima visokim i po nekoliko desetina metara, što daje dodatnu čar, ali nekim putnicima nije bilo svejedno pogledati u dubinu tih kanjona. Na stanici u Konjicu mašinovođa Nermin Ramić pozvao nas je da pređemo u lokomotivu. Sa zadovoljstvom smo prihvatili.

Sada smo bili u mogućnosti iz potpuno drugačije perspektive i uživati u putovanju. Iako više nije bilo uspona kao rutom do Konjica, pogled na planine Čvrsnicu i Prenj ostavlja bez daha. Česti tuneli donekle su kvarili ugođaj, ali smo znali da ćemo nakon toga uživati tokom putovanja dolinom rijeke Neretve. Razgovaramo s Nerminom o svemu. Kaže da vozovi odavno nisu bili puniji, a putovanje do Čapljine nikada brže.

 DOLINOM NERETVE

– Ako nema nikakvih kašnjenja, u Čapljini smo za dva i po sata. Nakon remonta pruge, voz može postići brzinu od 100 km/h. Ni automobilom se ne može brže doći – kaže Ramić i objašnjava prednosti putovanja vozom u odnosu na autobus.

Ugodan razgovor prekida lisica koja pretrčava prugu i bježi u šumu. Nermin kaže da kao mašinovođa radi 20 godina i da skoro svaki dan sretne neku životinju na pruzi. Prelazimo preko Jablaničkog jezera, a nakon Ostrošca se spuštamo prema rijeci Neretvi. Pogled na zelenu rijeku ostavlja bez daha, a mirna, kao da ne teče kroz kamenite kanjone, prati nas sve do Mostara u koji dolazimo sa zakašnjenjem od 10-ak minuta.

Turisti koji žele posjetiti znamenitosti Mostara izašli su iz voza, a mi smo nastavili dalje pratiti Neretvu prema Čapljini. Nije više bilo uspona niti mostova, ali smo mogli uživati u ljepotama hercegovačkog kamena, Neretve i zelenim oazama oko nje. Na stanici u Čapljini autobusi su već čekali putnike koji su se uputili dalje prema Neumu i Makarskoj.