Rašida Muhić:Godišnje kroz Sportsku dvoranu prođe oko 100.000 ljudi

naslovna

Mr. Rašida Muhić, dipl.scr- direktorica JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ u Maglaju

Sead Muftić (avantura.ba): Pred mr. Rašidom Muhić zasigurno stoje velike obaveze. Direktorica je JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ u Maglaju u čijem je sastavu i Sportska dvorana, kao i direktorica Međunarodnog festivala „Studentsko ljeto“, najstarijeg Festivala ovakve vrste u regionu. Katastrofalnim poplavama koje su u maju ove godine pogodile Maglaj prostori Doma kulture, tačnije Sportska dvorana i kino sala sa pomoćnim prostorijama i kompletnim namještajem i rekvizitima su pretrpjeli totalne štete. Žena koja je već nekoliko mandata na funkcijama i iza koje stoje veliki rezultati je i pjesnikinja sa dvije izdate zbirke pjesama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Za sami početak razgovora smo se željeli zahvaliti mr. Rašidi Muhić na odvojenom vremenu za naš portal i zamolili smo je da nam iznese nekoliko biografski podataka. Ona kazuje:

Rašida Muhić: Rođena sam 16.07.1964.godine u Maglaju. Osnovnu školu i Gimnaziju sam završila u Maglaju, Fakultet političkih nauka- Odsjek socijalni rad u Sarajevu, a na Univerzitetu ALFA u Beogradu sam stekla zvanje “master menadžer”.

Nakon završetka školovanja u Sarajevu zasnovala sam radni odnos pri Centru za socijalni rad u Maglaju.
Za vrijeme ratnog stanja angažovana sam rješenjem tadašnjeg Sekretarijata za narodnu odbranu u Maglaju u Sekretarijat za boračko-invalidsku zaštitu pri općini na radno mjesto Stručni saradnik za socijalno zbrinjavanje. U to vrijeme sam imala dvoje djece do sedam godina starosti i imala sam zakonsko pravo odbiti mobilizaciju što nisam učinila jer sam željela pomoći. I nakon donošenja Odluke Vlade R/F BiH o prestanku važenja Odluke o uvođenju radne obaveze, zbog ukazane potrebe za mojim radom ostala sam i dalje raditi u navedenom Sekretarijatu na neodređeno vrijeme sve do mog imenovanja na mjesto direktorice JU “Dječiji vrtić” Maglaj u Maglaju. Na mjestu direktorice sam provela dva mandata, znači osam punih godina. Povjerenu dužnost sam obavljala najbolje što sam mogla u tim teškim vremenima. Naime, kao direktorica JU “Dječiji vrtić” sam dovela uredno do kraja sve započete poslove na adaptaciji Ustanove, kao i sve pravno-administrativne radnje vezane za registraciju Ustanove. Povezan je cijeli ratni staž zaposlenim i uredno otplaćeni svi doprinosi za ratni period uz sve prateće poslove vezane za rad i poslovanje Ustanove. Na sastancima stručnjaka iz oblasti predškolstva na nivou države su zapaženi moji stavovi o predškolstvu i predložena sam u Stručnu grupu koja je izradila Okvirni zakon za predškolstvo na nivou BiH, koji je i usvojen.
Na mjestu direktorice JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ Maglaj sam od 01.07.2005. godine do danas. Zatekla sam blokirane račune, višak rashoda nad prihodima oko 300.000,00 KM, neisplaćenih 36 bruto i 17 neto plaća, nekoliko sudskih postupaka itd.
U protekla dva mandata odblokirani su računi, izmirene sve obaveze za tri zaposlenika koja se nalaze u penziji, završeni svi sudski postupci, zaposlenicima su isplaćene sve zaostale neto plaće i nastavljena je uplata zaostalih doprinosa po osnovu penzionog i socijalnog osiguranja za preostale zaposlenike koliko smo to bili u mogućnosti. Neizmirene obaveze za doprinose na plaće sa 31.12.2014. godine su svedene na 65.400,00 KM. Sve godine mojih mandata Dom kulture je pozitivno poslovao.
Sve ove protekle godine koliko sam direktorica, Dom kulture je bio centar kulturnih sadržaja. Posebno bih napomenula Međunarodni festival „Studentsko ljeto“ kulturna manifestacija koja nam je povjerena i koju godinama organizujemo kvalitetno na zadovoljstvo naših sugrađana ali i svih učesnika i gostiju Festivala. U 2013.godini na Festivalu je meni kao direktorici Radio M iz Sarajeva dodijelio Plaketu za životno djelo. Zatim „Maglaj Fest“ –Gastro-turistička ponuda Maglaja za koju smo Dom kulture i ja kao direktorica dobili prestižno priznanje „Zlatna ruža“ za razvoj turizma u regionu na nivou BiH. Dobitnica sam Plakete za razvoj i promociju turizma “Zlatna turistička ruža BiH” u 2008. i 2010. godini, u sklopu državnog projekta “Turizam plus”. Dječiji festival „Malo ljeto“ smo takođe nakon dugo godina vratili u sadržaje Doma kulture.
Tokom proteklih godina sam se po mnogo ćemu dokazala kao vrijedna i društvena osoba spremna na saradnju i humanizam. Kao omladinka sam dobila „16.aprilsku“ plaketu. Bilo je još dosta priznanja ali nisu svrha ovog predmeta. Samo želim istaći da cijeli svoj život na najbolji način djelujem u ovoj našoj zajednici kao i šire.
Član sam Upravnog odbora KUD “Gradski folklorni ansambl Maglaj”, koji je član Asocijacije folklora Jugoistočne Europe. Takođe sam član Skupštine i Vijeća Turističke zajednice Zeničko – dobojskog kantona.
Iza sebe imam izdate dvije zbirke poezije: prvo izdanje zbirke “Džam” u BiH 2000.godine, drugo izdanje u Hrvatskoj 2014. godine i zbirka “Iza šapata” izdata u Hrvatskoj 2014. godine.

rasida muhic

Sead Muftić (avantura.ba): U mjesecu maju desile su se katastrofalne poplave koje su jako pogodile općinu Maglaj, a Vi ste u to vrijeme bili na mjestu direktorice JU Dom kulture „Edhem Mulabdić“ Maglaj.

Rašida Muhić: Da. Kako rekoste općina Maglaj je majskim poplavama doživjela potpuni kolaps. Čovjek ne može da vjeruje da se za samo sat-dva cijeli život može pretvoriti u pakao. S nevjericom smo gledali kako voda nadolazi i odnosi cjeloživotni trud, sigurnost, uspomene. Samo sam željela da se probudim i shvatim da je to užasna noćna mora, jer i najstrašniji filmovi su bili ljepši od svega što se dešavalo tih dana u Maglaju. Bez struje, telefona, mnogi bez hrane i vode, i svih civilizacijskih pogodnosti bili smo odsječeni od ostatka svijeta. Mnogi nisu znali za roditelje, djecu, srodnike, prijatelje. Ovdje moram i želim da istaknem veliku zahvalnost Tešnju, Vašim sugrađanima koji su bilo organizovano, bilo pojedinačno u to najteže vrijeme nesebično pružili sve vidove pomoći Jedini kontakt s civilizacijom je bila Antena Radio sa svojim uposlenicima koja je učinila nadljudske napore da pomogne,poveže i olakša pretešku situaciju u kojoj se našao Maglaj i cijela regija. Što se tiče mene kao direktorice Doma kulture onog momenta kad se voda povukla obukla sam radnu odjeću, čizme i zajedno sa ostalim uposlenicima krenula u akciju rasčišćavanja poplavljenih prostora naše Ustanove. Bolno je bilo gledati posljedice i potpuno uništen radni prostor koji je bio centralno mjesto kulturnih, sportskih i svih drugih zbivanja u gradu. Voda je nanijela blato i mulj koji je djelovao užasno unutar i oko Ustanove. Jednog momenta sam podigla neku stvarčicu iz blata da lakše potiskujemo taj glib i dok sam u ruci okretala shvatila sam da je to mina zvana pašteta. Samo sam rekla ostalima da se uklone od mene da barem oni ne nastradaju jer nisam znala u kakvom je stanju. Kolega je uspio preuzeti od mene minu i odnijeti je vani gdje je civilna zaštita utvrdila da je mina aktivna i sama sreća je da niko nije nastradao. I sad nakon ovoliko mjeseci gorčina u duši nije sasvim nestala i mislim da će trebati još dosta vremena da se pored sanacije objekata i svega uništenog ljudi vrate u nekakve normale i oslobode svoje organizme od nakupljenih stresova.

10836532_1000720889944892_1896519135_n

Sead Muftić (avantura.ba): Grad Maglaj je pretrpio veliku materijalnu štetu, kao i sam Dom kulture i Sportska dvorana koja je u sastavu Doma kulture.

Rašida Muhić: Kompletno gradsko područje i dio okolnih sela su potopljeni. Visina vode je bila od 1,5 do 4m . Mnoge porodice su ostale bez ičega. Privreda je potpuno paralizovana, ustanove također. Dom kulture i Sportska dvorana koja je u sastavu Doma kulture su na žalost pretrpjeli veliku štetu. Od Sportske dvorane, kino sale, pomoćnih prostorija, namještaja i svih rekvizita koje su Dom kulture i Sportska dvorana imali ostali su samo natopljeni i oštećeni zidovi i brda smeća koja smo danima čistili uz pomoć volontera iz cijele Bosne i Hercegovine. Ovdje moram posebno pohvaliti mnoge rukometne ekipe koje su iz cijele zemlje dolazile da pomognu u čišćenju Sportske dvorane jer su u Maglaju na mjestu rukovodioca Sportske dvorane imali prijatelja, vrhunskog trenera i prije svega dobrog čovjeka Mahmuta Obralića.

10834007_1000720899944891_238333533_n

Sead Muftić (avantura.ba): Da li nam možete reći koliko su do sada ti objekti sanirani i jesu li djelimično vraćeni u prvobitno stanje ?

Rašida Muhić: Od oko 1.500 oštećenih i uništenih stambenih objekata u Maglaju do sada je sanirano 630, od toga 530 sredstvima vlasnika, ostatak uz pomoć humanitarnih i međunarodnih organizacija. Više od 50% ljudi neće biti u svojim stanovima, a zima je na pragu. Pohvalno je da su se sanacije Doma zdravlja i svih škola privele kraju i tu se život normalizovao uz nedostatak mnogih rekvizita za čiju nabavku će trebati vrijeme i novac. Što se tiče Doma kulture na žalost kino sala sa pomoćnim prostorijama za sada nije ušla niti u jedan program sanacije, a Sportska dvorana zahvaljujući sredstvima Vlade Turske je u punom jeku saniranja te je za očekivati vrlo brzo da se u nju vrati život na radost svih onih koji su tu provodili svoje aktivnosti, bilo na časovima tjelesnog odgoja, bilo na trenažnim procesima, utakmicama, kulturnim i drugim sadržajima, rekreacijama. Godišnje kroz Sportsku dvoranu prođe oko 100.000 ljudi, bilo kao učesnika ili posjetilaca svih sadržaja koji se u dvorani odvijaju.

10833773_1000720849944896_811073402_n

Sead Muftić (avantura.ba): Autorica ste dvije zbirke poezije „Džam“ i „Iza šapata“ , mnogi portali i mediji su pisali o veličanstvenoj promociji vaših knjiga u Maglaju i Tuzli u mjesecu aprilu, pa nam kažite nešto o tome.

Rašida Muhić: Iza sebe imam izdate dvije zbirke poezije: prvo izdanje zbirke “Džam” u BiH 2000.godine, drugo izdanje u Hrvatskoj 2014. godine i zbirka “Iza šapata” izdata u Hrvatskoj 2014. godine. Obzirom da je izdavač iz Hrvatske obavezna sam bila s promocijama krenuti u Hrvatskoj, međutim moja želja je bila da prva promocija bude u mom Maglaju jer sam tu radost željela podijeliti sa svojom porodicom, prijateljima i svima onima koji cijene moje pisanje. Želja mi je ispunjena i sam izdavač je bio prijatno iznenađen tom energijim i atmosferom koju su moje Maglajlije pokazale te za mene posebno značajne večeri. Dalje je promocija mojih knjiga održana u Tuzli u Američkom kutku Narodne biblioteke „Derviš Sušić“ i moram napomenuti da su Tuzlanska mladost i predivna publika zauvijek ukrali dio mog srca. Naime, sa učenicima dramske sekcije iz Medicinske škole i muzičke sekcije iz Gimnazije napravila sam jedan predivan poetsko-scenski performans „Leptirov let“ gdje se dao značaj čitanju i pobjegli smo od klasične promocije na zadovoljstvo publike koja je istinski uživala. U Hrvatskoj sam bila učesnik Slavonske rapsodije u Osijeku, a u maju su bile dogovorene promocije u Sarajevu, Zenici i Tešnju, ali je usljed poplave sve otkazano. Prije nekoliko dana sam realizovala promociju u Zenici, u Cabaret clubu Bosanskog narodnog pozorišta, odakle nosim predivne emocije.

10822168_1000720829944898_196607625_n

Sead Muftić (avantura.ba): S uživanjem pričata o tim promocijama, mogu li vas zamoliti da za naše posjetioce portala kažete jednu pjesmu iz zbirke „Džam“ po Vašem izboru.

Rašida Muhić: Naravno, evo jedna meni vrlo draga pjesma,

STRAST

Nestajem…

Rasplinjujem se
u ovom trenu
u zjenicama tvojim,
u dodiru tvom.

Ljubiš me drsko i nježno,
a opet plačem –
jer se bojim.

Drhtim k'o struna na gitari,
k'o drhtaj pera u letu –
jesam li to ja
u tvojoj glavi,
il’ neka druga
zalutala u meni.

10816083_1000720896611558_1466368325_n

Sead Muftić (avantura.ba): Koja je tematika Vaših pjesama?

Rašida Muhić: Prije svega ja sam poetesa ljubavi i života za koji se u svakoj pjesmi borim. I kada u pjesmama spominjem beznađe, prazne prostore, ljudske patnje, oblake što zaklanjaju sunce, ja očima i dušom sanjara vjerujem u čovjeka, u pravdu, u živost života. Moje pjesme govore o živosti života mada u nekima ne izgleda tako. U momentu kada shvatim da se ta živost života pretvara u nemoć, beznađe, čežnju i strepnju osjetim ogromnu odgovornost da nešto učinim. Moje jedino oružje bile su pjesme jer su značile ne mirenje sa nekim strašnim trenutkom. Mnogi ljudi nisu svjesni odgovornosti svog slobodnog vremena. Šta to znači? To je sva mudrost našeg života. Imati u sebi vjere i činiti dobra djela je pravi put za svakoga i rješenje za mnoge nedaće u životu.
Za mene je svaki dan novi život. Berićet je u pokretu.

10815911_1000720833278231_1291808714_n

Sead Muftić (avantura.ba): Odakle crpite inspiraciju?

Rašida Muhić: Već sam rekla da sam rođena u Maglaju, sad napominjem u Maglaju u mahali. To je jako bitno. Mahala je ono nešto što daje posebnost ljudskom biću. Rasti u mahali značilo je živjeti jednim „drugačijim“ načinom života, prirodnijim, kompletnijim, na onaj tradicionalni način od kojeg se sve više udaljavamo. Taj porodični život odisao je naročitom tišinom koja je „govorila da je sve što se treba znati i da nema potrebe da se išta pita, kazuje i tumači.“ U kućama se govorilo migom i išaretom umjesto prijekorom, galamom i vikom. Sve je bilo umjereno. Svi smo bili jedna velika porodica. Ako su se dešavale lijepe stvari u komšiluku svi smo se radovali, ako su bile bolesti ili nesreće svi smo saosjećali. Ako se prođe pored nekog starijeg a da se ne pozdravi majka je to odmah znala. Gdje god da kreneš iz avlije slijedile su majčine upute na kapijskim vratima, od kojih ni u snu nisi smio odstupiti. Maglajska tvrđava je takođe dala svoj doprinos u mojim inspiracijama. Tvrđava je odmah uz moju porodičnu kuću i svaki kamen ugrađen u stare zidine me vraćao u daleku prošlost, u sve tajne i događaje koji su se to dešavali. Znala sam satima sjediti na tvrđavi i posmatrati zalaske sunca, Bosnu koja protiče podno tvrđave sa svojim vrbama, oblake koji su izgledale kao da ih mogu dohvatiti i skriti se u njima. To je ono lijepo što me inspirisalo,a poslije uglavnom ljudske patnje i nesreće, strahovi, strepnje, nezaobilazne ljubavi i još mnogo čega drugoga. Ako imate tu stvaralačku crtu, pčela na cvijetu je inspiracija, jesenji list na vjetru, dječija suza itd.itd.

10815723_1000720836611564_2136381983_n

Sead Muftić (avantura.ba): Možete li napraviti paralelu „svakodnevni život-pjesnik“ ?

Rašida Muhić: Moja paralela između svakodnevnog života i pjesništva je slijedeća:
Kao pjesnik odlutam u oblake, rastužim se nad osušenim listom, nasmiješim se cvijetu, kao obična „normalna“ osoba ne naprežem oči da vidim maglovite daljine nego se hvatam u koštac s onim što mi se jasno ocrtava pred očima.
Koliko god se otisnula u maštanje ili izgledalo da „oplakujem“ prošlost, uspomene, ja sam uvijek svjesna da u ovom trenutku stojim na raskrsnici dviju vječnosti: prošlosti kojoj ne znam početak i budućnosti kojoj ne mogu sagledati kraj.
Jako je važno da upoznamo sami sebe i budemo ono što jesmo. Treba znati da nam niko na svijetu nije sličan. Svako od nas ima svoju posebnost i treba biti zahvalan na tome.

10814337_1000720806611567_539960349_n

Sead Muftić (avantura.ba): Za kraj, šta je sa ženama na funkcijama i Vaše mišljenje o životu!

Rašida Muhić: Što se tiče žena na funkcijama, njihovom angažmanu u porodici, radnoj sredini, smatram da su žene bolji radnici od muškaraca, da su odgovornije i ustrajnije da dođu do cilja nekog zadanog posla. Opet sve prema sposobnostima i afinitetu. Sigurna žena koja zna šta želi i može, izgradit će valjan sistem vrijednosti.
Za mene živjeti ne znači disati nego raditi. Bitno je osmisliti svaki dan, svaki sat u danu. Uvijek mi padne na um ona čuvena Čerčilova izjava: „ Nemam vremena za brige.“
Ljudi ne privlače suprotnosti. To je fizika. Ljudi privlače onakve osobe kakvi su oni. Ja sam okružena uglavnom pozitivnim osobama. Ne gubim vrijeme na osobe koje su jednostavno emocionalni vampiri i kojima niko i ništa ne odgovara. Nastojim svaki dan učiniti dobro djelo. Šta je to dobro djelo?
„Dobro djelo“ rekao je Muhammed a.s. „je ono djelo koje znade izmamiti osmijeh radosti na licu drugog čovjeka.“ A za to imamo milion mogućnosti.
Danas je prvi dan ostatka našeg života. Što ćemo učiniti do nas je.

10170941_748624838511647_6271868194239269687_n